Opet ja...

BLJAK....Suvise sam ovde kao trag u vremenu koji trazi pravdu,ljubav i dodir..ali ne dobija nista..

Da li ovo neko cita ova trabunjanja o romantici,snovima zeljama,dodirima..verovatno ne,ali ne pisem ovo  zbog slave :) dodjem vam i koje opravdanje vama koji svratite slucajno...nisam ja bas tako sjajan...svasta visi nad ovom glavom dok vicem trazeci svoju princezu iz te ulice na Dorcolu .

Ko je procitao mozda misli da sam ja odbacena dusa,koja voli a niko ne uzvraca,mozda me muce kompleksi kao i sve nas...mozda mislim da sam u filmu...mozda i mislim ali...filmovi koje sam ja gledao 80tih...tamo ljubav pobedjuje bez obzira na situaciju.Mozda to znaci da u sadasnjem vremenu nismo sposobni za strpljenje,da cemo se ljutiti kao neka deca...mozda...ali ja necu...moja princeza je suvise ulozila u mene da bih je primetio i shvatio za ozbiljno...

Ja nosim svasta sa sobom,snove,nadanja,zelje i  neku ljubav koju mislis da ti je sudjena...meni je to ta princeza sa onih slika iz ulice gde one rastu...jednom od ovih dana cu i staviti neko njeno pismo cisto da vidite da ona postoji da nisam sanjao to nesto sto mi je jedino ostalo od odrastanja...jedne stepenice...

Stepenice gde je poceo i zavrsio se svaki san...sto sam stariji to sam svesniji sebe,koliko mogu,koliko volim i koliko zelim...ali i dalje sam na stepenicama...

Jednom sam te vodio tamo i videla si jos tada da si jedina...videla si,ali zato sto nisam sam to si brzo zaboravila...nazalost ovo nije film,i strpljenja nemamo...ali ostaje nada...da volis to sto si u mojim ocima...JEDAN SAN,SVET I LJUBAV...da zvuci cudno priznacu...ali uz malo stpljenja mozes uzeti sve ako zelis...

A ja ????

Ja sam i dalje na stepenicama,cekam,sanjam,zelim kao nikada do sada,jer sam prvi put svestan da mogu sve...tamo me mozes naci...tamo i na jednom tavanu gde rastu princeze izmedju dve grede....

Volim te 26 moja ...