Zaista izvini....nisam mislio da ce ikada nesto stati,da ce ove reci otici u prah,mojim greskama zahvaljujuci...zaista mi je zao...
Moja T...ima jos pregrst tvojih pisama upucenih meni,naravno da ih cuvam....ne mogu me grejati kao ti u hladnim nocima....cak i u sred leta u kaucu je hladno bez tebe....
Moj zivot bez tebe je smisao bez smisla...nedostajes mi, falis mi, zelim te u svojoj blizini, sad i uvek i zauvek...
Niko mi toliko nije u mom zivotu znacio, da mi posle pola dana vec sve misli budu ka njemu preusmerene...bez tebe ne izdrzavam ni sat, ma ni minut, ni sekund, nedostajes mi momentalno kad mi pustis ruku, kad sklonis usne sa mojih i kad mi okrenes ledja.
Samo zelim da se ovo sve zavrsi, da te zagrlim i poljubim, da nestane ovaj osecaj koji imam u stomaku uvek kad mi nedostajes...ne zelim da budem pateticna i da ti pisem srceparajuce ljubavne poruke u kojima ti opisujem kao zaljubljena tinejdzerka koliko mi nedostajes... a iako je tako, nisam tinejdzerka,....da znas da mi nedostajes toliko da bih ti mogla napisati roman o tome koliku bol u grudima osecam kada nema te kraj mene...Falis mi zivote moj...fali mi tvoje uvo, tvoj dah i vrat, usne tvoje...nedostaje mi i ti tvoj mladez na ramenu, nedostaje mi pogled u zagrljaju..tvoje oci "boje vena boje dunava"...
Nekada sam mozda i bio zvezda...samo u njenim ocima i to mi je bila jedina bitna stvar...sada sam neki daleki odsjaj.
Voleo bih da mogu da sklopim oci i nestanem.....
Opet ja...
BLJAK....Suvise sam ovde kao trag u vremenu koji trazi pravdu,ljubav i dodir..ali ne dobija nista..
Da li ovo neko cita ova trabunjanja o romantici,snovima zeljama,dodirima..verovatno ne,ali ne pisem ovo zbog slave :) dodjem vam i koje opravdanje vama koji svratite slucajno...nisam ja bas tako sjajan...svasta visi nad ovom glavom dok vicem trazeci svoju princezu iz te ulice na Dorcolu .
Ko je procitao mozda misli da sam ja odbacena dusa,koja voli a niko ne uzvraca,mozda me muce kompleksi kao i sve nas...mozda mislim da sam u filmu...mozda i mislim ali...filmovi koje sam ja gledao 80tih...tamo ljubav pobedjuje bez obzira na situaciju.Mozda to znaci da u sadasnjem vremenu nismo sposobni za strpljenje,da cemo se ljutiti kao neka deca...mozda...ali ja necu...moja princeza je suvise ulozila u mene da bih je primetio i shvatio za ozbiljno...
Ja nosim svasta sa sobom,snove,nadanja,zelje i neku ljubav koju mislis da ti je sudjena...meni je to ta princeza sa onih slika iz ulice gde one rastu...jednom od ovih dana cu i staviti neko njeno pismo cisto da vidite da ona postoji da nisam sanjao to nesto sto mi je jedino ostalo od odrastanja...jedne stepenice...
Stepenice gde je poceo i zavrsio se svaki san...sto sam stariji to sam svesniji sebe,koliko mogu,koliko volim i koliko zelim...ali i dalje sam na stepenicama...
Jednom sam te vodio tamo i videla si jos tada da si jedina...videla si,ali zato sto nisam sam to si brzo zaboravila...nazalost ovo nije film,i strpljenja nemamo...ali ostaje nada...da volis to sto si u mojim ocima...JEDAN SAN,SVET I LJUBAV...da zvuci cudno priznacu...ali uz malo stpljenja mozes uzeti sve ako zelis...
A ja ????
Ja sam i dalje na stepenicama,cekam,sanjam,zelim kao nikada do sada,jer sam prvi put svestan da mogu sve...tamo me mozes naci...tamo i na jednom tavanu gde rastu princeze izmedju dve grede....
Volim te 26 moja ...
