Cujem vetar kako duva veceras, jesen vec davno je tu ali se cinilo da uopste nije ni stigla, lisce opalo je svuda osecas se miris lozenja i skori dolazak zime.Kao da to nisam ni primetio do danas, mozda nisam ni zeleo jer bas i nisam ljubitelj ovih meseci sto okoncavaju godinu.Malo je reci cak stavise nije ni blizu znacenje recenice:

"Ovo je bila cudna godina"

Jeste i iskreno zelim da prodje, da nestane sa prvim snegom da ostane samo poneki trag koji zajedno smo napravili ti i ja princezo moja.Nisam primetio da jesen je stigla .Tek jutros kada su mi  bose noge dotakle plocice prosli su me trnci i samo sam zeleo da se vratim u krevet kraj tebe, da milujes me i ne pustas, jos uvek je bio mrak bio.Znas malena ranije sam mislio da je budjenje kraj tebe blagoslov, a sada znam da jeste, zapravo znam odavno ali ne znam zasto sam sebi cutim o tome.Jutra kraj tebe su nesto najlepse, pa tako je i ovo bilo.Ne znam ni zasto pisem sve ovo bas sada, ustvari znam.Nedostajes mi isuvise pa ne znam ni kako to da opisem a svaki je uzdah tebi posvecen pa opet nije ni to dovoljno, nije nista dovoljno u danima kada te nema ili kada nisi kraj mene.

Uskoro ce i zima stici, prvi sneg ce pokriti neke tragove...Neke zelim da pokrije a neke ja nedam da pokrije i da mi sakrije put do tvoga srca.Proci ce i zima, setacemo, grlicemo se, jescemo kestenje peceno i piti kuvano vino...necemo biti jedno bez drugoga iako ce zima zeleti da prikrije nam tragove...

Hteo sam ustvari samo da ti kazem da te volim i da ti pozelim laku noc... da kazem ti da si jedan san, da se svaki put pitam da nisam sve sanjao i da sam te zaista grlio i ljubio.. lepo mi spavaj malena princezo, sanjaj najlepse snove na nasem oblaku...

Kao i uvek samo tebi princezo...

3.22.25.8