Gledao sam danas neke fotografije,tvoje naravno....

Zasto ti nisi ranije dosla ? Ne znam,gledam kako spavas,kao da nemas nijedne brige na svetu,tako prelepa,nezna....najlepsi prizor na svetu..

Fali mi nekih 5 hiljada dana da vratim to neko skolsko dvoriste,da uzmem neka nova secanja,da urezem nasa imena na neko drvo,da te tada zauvek ukradem i sakrijem od svih...Da ni ne vide ikada kakav je blagoslov tvoj dodir,da te ne uporedjuju sa bilo kime,da te ne povrede...samo da sam mogao da sakrijem te.

A opet sa druge strane prihvatio bih zivot pun boli i tuge za tobom,da se tebi ostvare neke zelje,zapravo mislim da nikada te necu ni pustiti iz moga srca....

Svet nije lepo mesto,bar ne za nekoga kao sto si ti,najneznije i najiskrenije bice....

Zasto nemam tih 5 hiljada dana,sada bih nosio taj drugi osmeh,cekao da stignem,setao niz ulice drvoreda,ljubio na kisi....dodao jos jednu rucicu izmedju moje i tvoje....

Samo kada bi to mogao...a ovako me vreme tera da izbledim kao neko daleko secanje koje je probadalo jedno srce...

Proklete slike......tako mi malo treba za taj neki drugi osmeh...