[ Princeza ] 25 Avgust, 2016 22:47
Trazim razlog,trazim uzrok,trazim samo tebe,tvoj dodir tvoje usne,dok posmatram nebo  bistro i vedro trazeci tacku koju vidimo i ti i ja,da znam da smo uvek pod istim nebom,pod istom zvezdom padalicom,posto zelje su nam iste...vreme ubrzaj se i vrati mi moju princezu,ne mogu bez nje i osmeha njenog...

Pitao sam jednom:  " Da li znas koliko mogu da te volim?" .....

Voleo bih da znas da je to zauvek iako ti to ne znas...ja znam...i poklanjam ti sebe bezvrednog i nevaznog malog coveka od koga samo ti pravis princa.
 
Danima mi vec u snove dolazi mala crkva na Dorcolu pored gimnazije.Valjda te zamisljam tu,nikada do kraja ne dosanjam taj san,ali postoji legenda o zvonjavi crkve.Legenda kaze da svaki put kada zazvoni zvono crkve jedna dusa trazi svoju srodnu dusu.Iako smo trenutno daleko ne izbijas mi iz glave a ovde zvona ne prestaju da zvone,toliko te trebam..
Nije nam vreme neprijatelj koliko smo sami sebi,teski,umorni i pomalo tuzni.Svaki smo osmeh platili sa pokojom suzom.. 
 
Moja princezo....kao i uvek tebi 
 
 
[ Princeza ] 17 Avgust, 2016 21:05

Da li odlazis princezo ?

Nikada nisi dalje bila,nikada se nisi toliko izolovala u samocu i pokrila tugom,nestala u jutarnjoj izmaglici te male carobne ulice.Otisla na vrh tog malog dvorca i zatvorila u svoju sobu,a tvoj te princ ceka...drzi u rukama neko naliv pero da ti nesto napise..

Misli da odlazis i da te ne zasluzuje,misli da nije vise svet tvoj i nada sa kojom se budis..

"Izadji princezo" sapuce drhtavim glasom "Izadji vilo moja,kako to da vise nisam tvoj svet,kako to da odustajes od nas,kako to se ljutis tako dugo i jako.Kako to da ti ne nedostaje sve nase i da si se umorila od nasih stvari? Kako princezo? "

Nece ga izdati snaga,ako nista drugo taj je princ naucio da ceka i da strpljiv bude,docice ona opet,bice nasmejana,jaka,vedra i podarice taj osmeh svima ne samo njemu..  

A on ?

On ce cekati.....

Da li odlazis princezo ??? 

[ Princeza ] 07 Avgust, 2016 19:15
Gomila neizgovorenih recenica i reci u ovih zadnjih 7 meseci,bas gomila precutkivanja i sitnih lazi sebe zarad vece slike,zarad ljubavi,zarad neznosti.
 
Znas za prethodne dve godine sam te zavoleo jos vise,nisam imao priliku da ti pokazem nikako,raznorazni strahovi,sitna precutkivanja su me sprecila da pokazem ti,
oprosti zbog toga.Ne zelim da places zbog mene,ne zelim da budes nesrecna,ja bez tog princeza osmeha ne mogu da funkcionisem.Od januara sam zeleo da dodjem kod tebe,ne znam iz kog razloga nisi zelela to,znam da nisi ne mozes me ubediti da jesi,mozda je strah da ti bude lepo veci od onoga da se zaljubis jos vise ili da potones kada toga nema a tebi treba.Znam svaki osecaj koji te prozima,jer i mene takodje prozima,znam da nije fer da ti se sada uvalim u stan i volim te i onda opet nestanem,sve znam...
 
Mislis da nisam hteo da ostanem u nedelju,oh koliko sam hteo silno,spustila si me za sekund i zavrsila razgovor kao i svaki put,znas li da svako vece legnem i isto je kao i prethodne dve godine mislim na tebe i tebi zelim laku noc kao i dobro jutro,da okruzen sam ljudima ali pre svega toga ja tebi prvo pozelim lep dan pa tek onda moze sve ostalo da dodje i tako vec dve godine,nije mi tesko,nije mi navika,vec zelja...Moje ti reci nece pomoci znam,mozda oteraju osecaj na sekund,ja ti pisem stalno moja bu,ja sanjam te,ja volim te.
Svakodnevno ja zamisljam i tebe i mene,kako setamo,kako se smejes,kako me tvoje tople ruke grle,kako mi klize ruke niz tvoje obraze,kako me tvoje usne ljube,kako nas sreca obasipa kada smo zajedno.Ja sam se vratio resen da ti pokazem da volim te,nisam ni to uspeo jer branis sebe i to je u redu.
 
Ti si i dalje moj svet,ne moj beg od stvarnosti,vec osoba od krvi i mesa koja me voli,koju boli,koja me cuva,dopusti mi da bar na sat da ja cuvam tebe,nisi sama,nisi ostavljena nisi nevoljena.Ljuta jesi,nervozna i razocarana verovatno sto nisi svoja iscekivanja ispunila,ali pusti me da uzmem to.Odgledaj film bar neki samnom,hajde samnom na veceru,hajde samnom u setnju :) salim se bez setnje.Hajde da ljubimo se dok je sve zeleno u nekim nasim ulicama,koje nas cekaju i ne blede bar iz mog ugla..
Ja i ne mogu nista da dam ti osim ljubavi i osmeha,i to ce uvek i zauvek biti premalo....Nisam nikada ni mislio da odem od tebe,samo sam se uplasio,nisam tako nikada voleo...
 
Nesto smo i uspeli od svega,uspeli smo da saznamo da volimo se vec dve godine i da ja i dalje ne mogu bez tebe...ti imas te kljuceve od srca moga.
Boze,prelepa si ujutru kad ustanes...ne znas ni koliko tvoj osmeh budi radosti u meni....
Ti mi napises:
'Dlanovima branim ga od svega...ne dam ga.. Klecim pred tim srcem... Klecala sam .. I opet bih... Ljubila sam ti stopala, a sada ljubim ti tragove... Pises mi da nema te dugo... A ja sanjam te i kao da tu si razgovaram sa tobom, preklinjem da volis me i obecavam ti osmehe... 
Ne znam da li ikada znaces koliko ja volim te.... 
Ja ne umem da prebacim u reci, bec dugo ne sastavljam ni jedan stih, alo srce drhti mi u grudima kada pridjes mi ... ' 
i tada mi zastane dah i znam da ne znas i dalje koliko mogu da volim te,ali cu ti pokazati veruj mi... 
 
Zauvek samo tebi moja princezo