Kazu da je ljubav beskrajna,bezvremenska i tako sve neke reci grandiozne.....Da li je ?
Da li se plasite ?
Pa naravno da se plasite,ljudi ste od krvi i mesa....imate ocekivanja,imate mastu...imate zelje....imate ulice kojima hodate,ruka u ruci,poljubac na ulici,iznenadan stisak ruke kada se ona uplasi...imate i ponekog Zmaja od Nocaja :) (ludi Bajaga) zavisi kako ko definise taj osecaj kada jednostavno ne mozete bez nekoga...
A kada volite ako se predate znajte da nemate nista ustvari,imate samo svoje misli koje su usmerene ka toj voljenoj osobi....sve ostalo je nebitno
Onda se plasite...to je normalno...konacno imate nesto zasta vredi ziveti...sta cete ukoliko nestane ???
Sta cete ako ne bude vise ulice,drvoreda,ruke u ruci,ako se sve zaboravi a zivot krene drugim tokom ???
Ne znam....nazalost ne znam...
Znam da cu se boriti da ne nestane......probacu da volim onim grandioznim recima.....
Ova pesmica je za sve one koji nisu mogli da vole grandioznim recima...mozda samo nisu smeli
Ko to zna.....
Leto 2014 cu pamtiti ceo zivot,to je jedna od onih stvari koje mislis da ti se nikada nece dogoditi i uvek zvuci kao fraza,ali ovaj put to nije.
Ovaj put je to bio ozbiljan atak na ovu glavu kada je shvatila da joj je urucen poklon u vidu
najneznijeg bica tjest tebe,najkrhkijeg bica na planeti,najosecajnijeg i donekle malko ludog u onom romanticnom smislu.
Te braon oci poput daleke obale su me kompletno zarobile,i sada se i dalje osecam kao davljenik sa potonulog broda koji zeli da stigne do te obale,jer tamo ceka ga spas,doduse moja obala mi je donela ljubav dar koji je u ocima davljenika najveci spas.
Svako od nas zeli da bude spasen a ti si to meni pruzila,cak stavise rekla si da zelis da ostanes a spasioci obicno nestaju sa zalaskom sunca.
Znas .....,svi moji snovi nikada nisu imali lik dok se ti nisi pojavila,bilo ih je puno i nikada nisam video ko je to ko me je osvojio,koga sam ljubio u njima,dodirivao u hladnim nocima.Nikada nisam spavao pored nekoga ko me grli i ne pusta,nikada nisam do sada pozeleo da ja nekoga ne pustim nikada.Sada znam ciji lik imaju moji snovi.Tvoj ljubavi moja jedina..Kada me dotaknes,sva cula mi istog momenta ozivljavaju,tvoj dodir zaustavlja bukvalno sve pa cak poneki put mislim da i zemlja prestaje da se okrece kada me dodirujes.
Tada kroz moje telo prodje hiljade trnaca i svaki put je isto,ne prestaje od tog leta a iskreno nece nikada ni prestati,jer osecaj koji imam kada dodirnes me ne moze da se meri ni sa jednom stvari koju sam do sada doziveo.
Na meni su jos uvek tragovi nekog bunta iz proslosti,pomalo poremecene mladosti,raznorazne traume ali jedan pogled na tebe mi donosi san o blazenoj vecnosti ljubavi i o mogucnostima iste,jer dok se nisi pojavila moji snovi su duboko usahli.
I neki put mislis da me dobro znas,znas me ali ne znas jos neke stvari...
Zivot cine mogucnosti,i sva ravnoteza ovoga sveta se ostvaruje cinjenicom da ima losega podjednako kao I dobrog,i zaboravis poneki put na momenat,da svaki sledeci korak moze biti ogroman pad ali I ne mora......
zato necu nikada prestati da volim te,jer to nije pogresan korak,vec nesto ispravno I najcistije na svetu...
Ne treba mi maska za tebe. Skinuo sam je. Ti vec odavno poznajes lice koje ona skriva. Naucila si me da poletim,da cutim i kazem sve.
Zauzvrat ja cu ti pokazati kako da spavas na oblaku,kako da zagrlis note koje cujes kada sam pored tebe
,da sa sebe streses sa sebe sve velike planove buducnosti i sve teske udarce proslosti.
Ali ... u svemu tome fališ ti. Ne u svakom trenutku, samo u onom kad ispracam ovaj i docekujem novi dan,kada usamljen ja ovaj put grlim svoja kolena,i tihim sapatom govorim tvoje ime,u nadi da ces me cuti za momenat,da ces osetiti u toj sekundi moje ruke na tvojim obrazima,da ce tvoje usne meke kao pamuk dodirnuti moje i da ce opet stati ova velika kugla.....
Fališ mi ti, a ne želim da mi fališ... :(
Ti mislis da ja imam prece stvari u ovom zivotu ali se varas grdno,ja sam covek koji je celog zivota trazio samo ljubav,cistu i iskrenu,kao i svaka ljubav koja vredi ona trazi svoju zrtvu,i trazice i ova ljubav to od nas,ti si svoju vec podnelaja moju jos ne.Ti si sve obrisala gumicom kada si se pojavila u mom zivotu,i nikada ne mogu da zaboravim onu devojcicu iz autobusa koji ide iz V.....
Neke stvari sam ja pokvario,onako samo kako ja umem,nespretno,neotesano i veoma grubo,samo iz straha i sopstvenog ludila,plaseci se kao i sada dok ovo pisem da cu te jedan dan izgubiti,taj strah je kod mene veoma jak,toliko da poneki put mislim da cu te njime oterati,jer kod tebe ... stoji ne samo moje srce,vec i moj zivot koji poptpuno gubi smisao bez tebe.I mozda je izgledalo kao da te teram neki put,ali to nije bilo,najjednostavnije,nikada mi se to nije dogodilo,ali bas nikada,i svaka stvar koju si radila i radices bice predivna..
Ti mala bleso koja ide bosa po ulici usred zime....Spakovala si me vec davno.
Znas li zasto ? Zato sto ti nisi ona koja je izmakla,vec ona koja je dosla i koja ostaje,i bas zbog toga ja ne mogu nikada da te izbacim iz ove glave,i bas zbog toga mogu svaki put da prodjem Carigradskom i osetim tvoj miris i da nikada ne zaboravim tvoje zagrljaje i poljubce i dodire.Taj osecaj me pustiti nece nikada,jos jedna fraza ali sta da radim,jednostavno je tako,suvise si u meni za ovih 5 meseci
toliko da i kada bih hteo da izbacim te iz mene,proveo bih citav zivot radeci to.
Ljubavno pismo nikada nisam pisao,niti cu ikada vise,samo zelim samo jos jednu stvar od ovoga zivota,a to je da kada jedan dan dodjem kuci da si tamo ti.Svaka ova rec je iskrena i nije namenjena da te kupi,vec samo da ti da uvid u to koliko volim te,koliko zudim za tobom.
Jedno samo shvati da si ti za mene nesto najlepse u zivotu,nesto nemerljivo,nesto sto se ne moze iskazati recima....
Ti si MOJA LJUBAV.....
Poklanjam ti i ovu noc kao i prethodnih 568 u kojima sam te stavljao na rame,i pravio se da spavam pored tebe dok ustvari te nisam imao a ti si sama grlila jastuk,uplakana,podizala jos jedan novi zid gde te pronaci ne mogu...Poklanjam ti i tvoju ulicu,onu malu koju svi znaju gde je,ali kada ih pitas 'Gde je Carigradska ? ' svi slegnu ramenima...Ta mala ulica krije neku caroliju,u njoj rastu princeze,neke slobodne a neke zatocene u svojim dvorcima...ja sam tamo nekako zatocen zbog osmeha tvog.
Pa opet tesko je odoleti tvom osmehu,onom koji zavodi a u isto vreme pruza sigurnost,zato sam ti poklonio i srce.....
Poklanjam ti sve samo me mrzeti nemoj sto vec 568 put nisam pored tebe,a trebao bih,znam da bih.....voleo bih ali ne umem skrojiti svoju srecu....
